Razgovarali u Zagrebu 17. svibnja 2016.

Jedan zanimljiv gost pojavio se u travnju na otvorenju izložbe plakata Borisa Bućana u Muzeju suvremene umjetnosti. Bio je to Rick Poynor, ujedno i jedan od autora pratećih tekstova u katalogu izložbe. Nepunih mjesec dana kasnije opet je navratio u Hrvatsku, održavši u dvorani Gorgona predavanje na temu ranih Bućanovih plakata. Njegov pogled izvana, kako su ga definirali u najavi tog gostovanja, izuzetan je trenutak u kojemu je jednog domaćeg autora moguće smjestiti u međunarodni kontekst. Jedno od najvažnijih pitanja kojima se ovaj renomirani teoretičar i kritičar dizajna bavi jest njegova moguća odvojenost od dominantnog marketinškog ključa produkcije, pa mu je Bućan došao kao zanimljiv primjer prakse kakva nije postojala na zapadu, a to je da umjetnik čak i pod paskom naručitelja plakata uporno i tvrdoglavo inzistira na svome djelu. Leži li tu ona granica dizajna kao samosvojne umjetnosti i dizajna kao naručenog djela, pokušali smo saznati u razgovoru sa samim Poynorom, kojega je zagrebački MSU ugostio i u svojem legendarnom apartmanu za umjetnike. Čovjek koji je osnovao kultni Eye Magazine, zatim nastavio pisati na svom čitanom blogu Design Observer, dok je u međuvremenu surađivao u svim najvažnijim tiskovinama – od časopisa i-D pa do Printa – spaja u svojim razmišljanjima kulturalnu teoriju, dizajn i povijest umjetnosti, o čemu piše u svojoj redovitoj kolumni Critique. Bavi se i odnosima grafičkog dizajna i tipografije u knjizi Typography Now, dok u No More Rules proučava odnos dizajna i postmodernizma.

ORIS — Možete li nam reći nešto o pozadini manifesta First Things First 2000? Što je bila glavna tema?

Rick Poynor — First Things First izvorno je 1964. u Londonu objavio dizajner Ken Garland. Do devedesetih godina manifest je bio poznat samo malom broju ljudi u dizajnu i povremeno su se o njemu objavljivali članci. Manifest smo objavili u časopisu Eye, 1994. To je vidio američki dizajner Tibor Kalman koji je FTF predstavio Kalleu Lasnu, osnivaču i uredniku časopisa Adbusters. Kalman je Lasnu rekao: Trebao bi to ponoviti. Otuda je došla ideja o ponovnom pokretanju manifesta. Tekst je prerađen, ali je otprilike iste duljine kao i izvornik. Sličan je u strukturi, bavi se sličnim temama, ali je ažuriran za sadašnje vrijeme. Srž obiju verzija manifesta jest da ako ste dizajner, a radite za sve vrste klijenata, onda bi možda bila dobra ideja da razmislite o svojoj poziciji. Možda bi trebalo biti konstruktivan; umjesto da radite samo komercijalne poslove, promotivan posao i oglašavanje, trebali biste razmotriti svoju društvenu odgovornost kao dizajner i uložiti više truda u dizajn za društvene svrhe.